Posljednje zbogom dragom prijatelju

Dragi Serđo, oprosti mi što nisam smogao snage da se od Tebe oprostim nad Tvojim posljednjim počivalištem. Još dugo neću moći shvatiti da Te više nema među nama. Moji najljepši bridge trenuci, zgode i nezgode vezani su neraskidivo s Tvojim imenom. Najjače timsko prvenstvo države u bivšoj Jugoslaviji - Karlovac 1984, 36. mjesto na zatvorenom prvenstvu Evrope u Monte Carlu 1977. koje smo osvojili isključivo zahvaljujući Tvojoj bravuroznoj igri, prvo mjesto na timskom svjetskom prvenstvu zone B u Lille-u 1998, treće mjesto na timskom turniru u Veneciji 1998. vode po svom značaju u niski vrhunskih rezultata. Ostat će nezaboravan naš bridge nastup na timskom turniru u Puli odigran davnih šezdesetih godina kada smo u zadnjem kolu oteli prvo mjesto vrlo jakoj reprezentaciji Čehoslovačke i tako redom. Veseli događaji vezani uz našu igru i druženje promiču mi pred očima dok mi suze nemilice i bez kontrole kapaju, a bolan grč steže mi grlo. Teško je pomiriti se s činjenicom da se sve to ne može ponoviti, da je ovogodišnja Pula bila naše zadnje druženje.

Na memorijalnom turniru u Rijeci održanom odmah po oproštaju s Tobom po ne znam koji put prepričavali smo doživljaje vezane uz Tebe i naše druženje. Od boravka u zatvoru u Ljubljani zbog "krađe" automobila, preko sukoba s Levačićem kad je poderao skor cedulju nakon trostrukog uspješnog blefa i isključenja s turnira zbog teniskog meča do noći provedene u parku zbog "još jedne" vrtnje u kasinu.

Prazninu koja je nastala Tvojim preranim odlaskom nemoguće je ispuniti. Sigurno je da je Tvojoj supruzi i djeci najteže, ali bolan je to gubitak i nama Tvojim najbližim prijateljima.

Jer bridge je za Tebe bio više od igre, više od natjecanja. I ne samo to. Bio je prilika za druženje i zajedništvo gdje si Ti davao sebe u svoj svojoj punini. Zajedno smo dijelili dobro i zlo kad smo jedva skupili novac za putovanje i prijavu na turnir. Nezaboravnih su tjedan dana provedenih na brodu u Veneciji koji smo okrunili ugodnim druženjem i odličnim rezultatom. Bridge turniri bez Tebe, Tvojeg osmijeha i duhovitog sarkazma nisu više isti (Nakon praseće igre parnera slijedi poznati komentar: "Nemoj se uzrujavati, sve je u redu, pa igrao si u skladu sa svojim mogućnostima"). Koliko su Te svi koji su Te poznavali voljeli i cijenili pokazao je Tvoj sprovod u Rijeci. No Tvoj odlazak je toliko nestvaran, da ga je nemoguće shvatiti što je bilo najbolje vidljivo na groblju na Kozali nakon što je Tvoj lijes položen na posljednje počivalište. Iako je to bio kraj nitko se još dugo vremena nije maknuo s groba ne mogavši shvatiti da je sve gotovo, da je moguće da Ti možeš tako lako biti poražen. Jer nikad se nisi predavao, do posljednjeg štiha, posljednje lopte, posljednjeg poena. Brojni pehari krase Tvoj dom i dokaz su samo dijela Tvoje sportske kvalitete. Nema sumnje da si bio jedan od najjačih bridge igrača koje je Hrvatska imala. Tvoje ime svjetlit će među imenima naših velikana - među imenima Dr.Singera, Markovinovića, Perasića i ostalih.

Život je kao rijeka - teče i teče, a onda iznenada - nestane u moru. I kao što nikad ne umire čovjek koji živi u sjećanju, tako ćeš i Ti uvijek biti s nama.

Ako ikada uspijem napisati nešto o bridgeu, doživljaji s Tobom zauzet će u tome posebno mjesto. Mi smo imali mnogo planova koje smo sve do Tvoje operacije razrađivali u detalje i nisam mogao ni slutiti da mogu ostati neostvareni.

I na kraju - hvala Ti za sve lijepe trenutke koje sam s Tobom proveo, oprosti mi za sve nesporazume koje smo u žaru borbe imali, naše prijateljstvo bilo je nešto posebno - voljeli smo se i kad smo se najžešće svađali.

Molim Te, budi uz mene koliko je god to moguće i daj mi snage da vjerujem da ćemo se opet sresti.

Hvala

na Tebe misli s tugom i sjetom

Tvoj VB