Dario Filjar (II put):

O visini uplate bi se moglo razgovarati. Opet sve ovisi o tome koliki broj timova se očekuje i za što sve služi uplata. Čini mi se da je visoka kotizacija kao motiv da se natjecanje drži na visokoj kvaliteti prilicno loš izbor, umjesto kvalitetnih parova tako zapravo odabiremo bogate parove. Ako želite održati kvalitetu kandidata, napravite slijedeće:

1. parovi/timovi koji zadovoljavaju barem jedan od ova dva uvjeta:
   • A. prosječan rejting u prvih 150 mjesta (npr.)
   • B. rang pik ili više mogu ići direktno pod nekom normalnom kotizacijom
2. oni koji ne zadovoljavaju niti jedan od ta dva uvjeta igraju pred-turnir na kome se prvih ...recimo... 5 parova/timova plasiraju u kvalifikacije
3. oni koji ne zadovoljavaju niti jedan od dva uvjeta (A. ili B.), a žele preskočiti predkvalifikacije, neka onda plate više (znatno više)!

Na taj način na kvalifikacije puštate kvalitetne parove kao i one koji žele igrati u kvalitetnom drustvu pa su spremni više i platiti, na neki način doniraju natjecanje...

Zašto se "točne propozicije" očekuju "najkasnije jedan dan nakon završetka prijava"? Zar nije moglo prije završetka prijava - možda ima nekih pikantnih propozicija zbog kojih netko ne bi želio igrati??
Čini mi se da je rok za prijavu prilično kratak: 9 dana!

anonimno:

Mislim da bi se trebalo odigrati barem dva kruga butlera, a nakon toga da se formiraju nekakvi timovi tako da i oni parovi koji dobro igraju timski bridge, a nemaju dobar tim imaju šanse da se kvalificiraju u reprezentaciju. Naravno da treba profiltrirati dobre od lošijih igrača, ali mislim da se već nakon 60-tak boardova ta razlika ipak osjeti, tako da nema bojazni da nedovoljno kvalitetni igrači mogu proći do kraja. Naprotiv, u ovom sistemu natjecanja se upravo to može desiti da loš par ili samo jedan lošiji igrač zastupa našu reprezentaciju što može onemogućiti dobar rezultat na natjecanjima što nam stvarno nije potrebno.

Gjivo Tikvica:

Teško se izjašnjavati je li timsko natjecanje dobro ili ne, po meni će dati realniji plasman na kraju. Mišljenja sam da je trenutna reprezentacija Hrvatske daleko jača od bilo kojeg drugog mogućeg tima i nadam se da se neće raspasti i razdvojiti u različite timove. Možda je zbog toga stariji sistem bio pogodniji, jer su samo vodeći parovi na parskom turniru sastavljali tim, jer ovako na kvalifikacijama 4 igrača mogu izvući cijeli turnir pa se dvojica mogu šlepati, ali recimo na Olimpijadi jako teško.

Dario Filjar:

Želio bih dati svoje mišljenje na objavljene šture propozicije za izbor reprezentacije. Kao običan "smrtnik" mogu izreći svoje privatno mišljenje da mi se ne čini sretnim izbor timskih kvalifikacija. Evo i argumenata za taj stav.

Krenimo od samog motiva te akcije, kojoj je cilj - definirati trenutno najbolju ekipu koja će Hrvatsku predstavljati na evropskim i svjetskim natjecanjima u slijedećem periodu.

Prije svega, kvalifikacije treba postaviti tako da odabir bude što točniji i realniji. Drugim riječima, ovdje se radi jedno mjerenje u kome želimo postići što veću točnost. Veću točnost ćemo postići što je veći broj uzoraka (ovdje je to, broj bordova odnosno mečeva, ili sesija) ali i što nam je skala mjerenja preciznija (ekvivalent tome jest - broj mogućnih vrijednosti). Preciznost skale jest vrlo važan faktor. Zamislite da se bavite meterološkim mjerenjima temperature, i da vam je oprema tako podešena da mjerite sa točnošću od 10 celzijusa. Pa da objavite da će danas temperatura u Zagrebu biti 12 stupnjeva +/- 5 stupnjeva (dakle od 7 do 17), reći će ljudi, niste baš precizni. Isto tako u natjecanju za reprezentaciju želimo naći što preciznije tri para koja će nas zastupati.

Odlukom da se igraju timske kvalifikacije mjesto parskih, Izvršni je odbor smanjio preciznost svog mjerenja tri puta!!!

Posebno kritična situacija jest u ženskoj konkurenciji. Da li je itko obavio procjenu, koliko će se parova natjecati? Pretpostavimo da ćemo dobiti u ženskoj konkurenciji 18 parova (bit ćemo sretni). Sa parskim kvalifikacijama imali bi tada 18 mogućih rezultata, dok sa timskom logikom samo 6! To je jako malo. To je vrlo neprecizno. Ne zaboravimo da će taj "faktor smanjenja preciznosti" biti još veći od 3. Razlozi su u grupiranju:

a) psihološki motivi:

• teže je pronaći adekvatan tim nekom paru. Mnogo je lakše natjecanje bazirati na jedinici koja jest par. Neki parovi neće moći naći adekvatan tim te će odustati od natjecanja.
• stvorit će se dva-tri jaka tima te ostali neće imati motiva da sudjeluju
• mladim parovima bez reputacije ovime je otežano da dođu do bolje pozicije (zbog rejtinga nitko dobar ih neće, a možda su oni baš naša svjetla budućnost).

b) motivi kao rezultat grupiranja (zavisnost stvorena grupiranjem u timove)

• šlepanje nije cilj, ali je uvijek moguće. Zapravo je neminovno da pobijedi tim sa, recimo dva najbolja para, dok treći u timu bude lošiji od neka druga dva-tri koja nisu prošla jer nisu sastavila dovoljno dobar tim. Taj efekt rezultat je grupiranja jedinica (par) u grupu sastavljenu od tri jedinice (ono što statističari zovu engl. averaging, "usrednjavanje")

Kao rezultat, broj parova će se smanjiti a time i točnost našeg mjerenja.

Dugo se kod nas vodi rasprava: timske ili parske kvalifikacije. Moje je mišljenje da timska natjecanja nisu pogodna za nas jer nemamo potreban kvantitet. Kad bismo skupili 50 i više dobrih timova, onda bi to moglo proći, ali bez tolikog broja preciznost je loša. Amerikanci, Francuzi i slični si to mogu priuštiti, ali mi smo premali za to. Razmislite malo o tome.

Nisam još saznao kako je model za kvalifikacije donesen. Volio bih to čuti. Po meni, taj model bi se trebao napraviti na slijedeći način:

1. napraviti procjenu koliko parova/timova bi htjelo sudjelovati
2. predložiti model po kome će preciznost rezultata biti što veća. Kako se radi o zapravo statističkom mjerenju, zašto nitko ne kontaktira nekog matematičara - stohastičara. Recimo, Elezovića ili Marangunića. Moje je iskustvo s njima da su vrlo ugodni ljudi spremni za razgovor i pomoć i vjerujem da bi mogli dati svoje mišljenje.
3. dati prijedlog na raspravu

Do sada su mi se najbolje činile kvalifikacije u sezoni 1995/96. Tada se igralo po parskom principu u više stupnjeva, čini mi se 4 vikenda sa mnogo bordova (čime se dobio velik uzorak). Svaki stupanj reducirao je broj sudionika (prvo čini mi se, na 24, zatim na 12, pa na kraju na 8 odakle se dobila 3 para). U zadnjoj fazi parovi su formirali neke timove, ali to se radilo dinamički, tako da ste u toj fazi svako kolo igrali sa drugim parom u timu, igravši tako sa svim parovima.

Još nešto na kraju. Kad raspravljamo o modelu kvalifikacija (timske/parske) česti argument za timske jest: "tim mora djelovati harmonično, neki ljudi se ne podnose ili ne pašu itd itd." Mislim da je argument potpuno kriv. Što bi se dogodilo da tako razmišljaju ljudi koji stvaraju reprezentaciju za košarku, nogomet ili neki drugi sport? I tamo su ljudi u pitanju, i ne zavaravajte se, i oni su samo ljudi, i imaju svoje simpatične ili nesimpatične kolege. Međutim kad je u pitanju reprezentacija, određeni se profesionalizam traži od svakog. Ne ide se s primarnim motivom da se promovira sebe, već da se radi za svoju zemlju. Mi cijelo vrijeme govorimo da je bridž sport, da je olimpijski itd itd, a kad treba spojiti 6 ljudi onda se svi posvađaju i mrze se. Gdje tu sportski duh i profesionalnost? Oni koji to ne mogu savladati, njima nije mjesto da reprezentiraju svoju zemlju.

anonimno:

Timske kvalifikacije nisu fer, posebice u ženskom bridgeu, jer ovako ispada da Nikica i Marina određuju s kim će igrati. To vrijedi slično i za mušku reprezenaciju, jer visoke uplate i timovi će suziti želju mnogih da se okušaju. Prošli sustav, bez obzira na svađe je bio mnogo pravičniji, a sve te veličine u bridgeu neka se potvrde na butleru na mnogo bordova. Ovako je to mogao bar prvo kolo biti festival bridgea, a sad će biti 3 ili 5 ekipa u muškoj te 2 u ženskoj konkurenciji.

Tvrtko Perković:

Pretpostavljam da su visoke uplate motivirane željom da se na kvalifikacije ne prijavljuju timovi koji eto žele malo igrati u jakoj konkurenciji i probati sreću, jer, nikad se ne zna, možda im se dogodi nešto lijepo, no zapravo ni oni sami ne misle da bi mogli pobjediti u kvalifikacijama. S tog gledišta mislim da su uplate OK. Stvar bi se još bitno popravila da se u propozicije unese da će se finalistima vratiti uplata, jer onda bi oni koji misle da mogu do finala već našli načina da riješe problem uplate. Istina da oni "kojima se samo igra", a nije im problem uplata neće na ovaj način biti spriječeni u sudjelovanju, ali će barem visokom uplatom pokrivati nešto troškova kvalifikacija, priprema i dr.

Kvalifikacije za timsku reprezentaciju nisu mjesto za bridž rekreativnih ambicija pa ih onda treba i voditi u tom smjeru koliko god se može. Visoka uplata s povratom za finaliste - nije idealno, ali prihvatljivo.

Danijel Zenko:

Sistem nije dobar jer ako jedan tim nakon prva dva kola polufinala osigura plasman, u svojem trećem meču ima opciju "naštimavanja" rezultata. Da li je takvo ponašanje moralno opravdano je teško pitanje. Natjecateljski sigurno ima smisla da momčad, ako procijeni da ima bolju šansu za pobjedu protiv određenog protivnika, pokuša naštimati rezultat da baš ti protivnici prođu kvalifikacije.

Bolji sistem bi bio da se u petak i subotu igraju 3 meča po 32 borda (svako protiv svakoga) a onda najbolje plasirani tim bira protivnika za nedjeljni meč od 64 borda. Pobjednik iz tog meča i pobjednik iz meča izmedju ostala dva tima igraju u finalu.