Kad sam se tog kišnog zagrebačkog jutra probudio u svojoj sobi, okružen gomilama raznih skripti, zadataka, i sličnih materijala, ni po čemu nisam mogao naslutiti da će se taj četvrtak razlikovati od prethodnih dana. No ubrzo je mobitel zazvonio, a na zaslonu se pojavila jedna nova poruka.Tko je sad, pomislih? Vjerojatno VIP opet, samo oni mogu slati poruke ovako rano. Već uhodanim pokretom ruke otključao sam mobitel, ali poruka koja me dočekala nije bila iz VIP-a. Poruku je napisao čovjek koji je tjedan prije toga izdominirao zagrebačku bridge scenu, osvojivši 5 turnira sa 4 različita partnera. Čovjek kojoj se hrvatskoj bridge javnosti predstavio igrajući sa našim predsjednikom, a do danas je u bogatoj karijeri promjenio desetak partnera. Čovjek koji svojom jednostavnošću i fligrantskim osjećajem za karte svakoga dana mami pozornost domaćih i stranih bridgeista. Pogađate, radi se o Nevenu Blagojeviću.

"Bok, jesi li danas za turnir? Pola 7, pivovara. Javi.", glasila je poruka.
Kako bih takvo što mogao odbiti, pomislio sam.
"Da, naravno, nađemo se nešto prije da dogovorimo sistem."
Nekoliko sati kasnije sam krenuo u klub. Po običaju, zagrebački promet me iznenadio, pa sam u pola 7 bio tri stanice udaljen od kluba, cupkajući na prstima od nervoze što kasnim i što gospođa iza mene priča o svojim zdravstvenim poteškoćama otkad sam sjeo u tramvaj. Nedugo nakon sam stigao u klub, a turnir samo što nije počeo. Srećom, moj iskusni partner je došao prije i prijavio nas, pa problema nije bilo. Službeni raspored postavljen na ulazu je rekao da prvo kolo igramo protiv Lukšić Dolenec - Penić.

 Vremena za dogovor nije bilo, pa smo sistem dogovroili za stolom. "5542, 2 karo herc pik slabo, 2 tref GF, 2NT 20-22 balansa, stayman i jacoby", izrecitirao sam. "Dobro, sve to igram. Može još talijanska marka?" "Može, nije problem." "E da, Ante, overcalliram sa 5-10, a kontra je 11+ bilo koja distribucija." Ajme, pomislio sam. Ali dobro, ako je to put do uspjeha, tko sam ja da se mješam.
„Probat ću“, odvratih nevoljko, pitajući se jesam li mogao kvalitetenije provesti ovu večer. No što je tu je, nema povratka; svi su dobili bordove, Kristijan je rekao da možemo krenuti igrati. Uzeo sam karte iz prvog borda i pred sobom dočekao sljedeći list:
Qxxx
Qxxx
Kx
Jxx

Zelena protiv crvene. Gospođa Penić s lijeva otvara 1 pik, Neven 2 herc, gospođa Lukšić Dolenc pass. Što bidati? Kroz glavu mi je prostrujalo nekoliko opcija, ali onda se upalila lampica u glavi. Overcalli 5-10, kontra 11+ any. Prije nego što mi je bilo koja druga ideja pala na pamet, izvadio sam zelenu karticu. Gospođa Penić je slijedila moj primjer, a poslije pik atake i bespotrebnog holdapiranja asa karo, partner je složio čak 3 ibera za, pokazat će se na kraju, 68 posto.
Nakon tog kola, kad sam vidio da je moj partner držao
K
AJxxx
AJ109
10xx
, upitao sam ga zbog čega, u skladu sa prije rečenim, nije kontrirao?
„Poslije 1 pik kralj pik mi se nije učinio dobar, a i taj herc je dosta šupalj.“
Kakva valorizacija karte, pomislio sam. Iskusno, nema što.

Sjeli smo za sljedeći stol, pa za sljedeći, pa potom za još jedan..igrao sam sa dosta partnera, na dosta turnira, ali do tog trenutka nisam vidio da bridgemate toliko puta pokazuje toliko male brojeve, pogotovo kad sjedim na EW liniji. A onda je došlo kolo koje je obilježilo tu večer. Kao i na početku, i ovo kolo smo igrali protiv dvije dame, doduše ovaj put nešto etabiliranije: Tihane Brkljačić i Sandre Probst.

Sjedim na Eastu, zelena protiv crvene. Desni protivnik (Sandra) otvara 1nt. Po dogovoru, kontra na protivnički bezadut je kaznena, pa sam kontrirao. Uslijedilo je 2h lijevo (Tihana), pass od mog partnera, 2 pik desno, što se propasiralo do Nevena, koji onda pada u tank te nakon minute pita Sandru:
„Što je 2 herc?“
„Transfer za pik“, pomalo osupnuto odvratila je Sandra.
„Pa to se treba alertirati“, odvratio je moj partner, na sveopći šok ostatka stola.
„Pa nisam alertirala, to valjda svi igraju.“
„Ne, ne, poslije kontre većina igrača koje ja znam igraju 2 herc kao prirodno. Da sam znao pravu informaciju, mogao sam licitirati.“. pomalo uvrijeđeno će Neven.
„Ako se smatrate oštećenim, zovite suca.“
„Kristijan, možeš doći malo, molim te?“
Poslovično uglađeni Kiki je došao do našeg stola, te je upitao što je bilo. Moj partner je izrecitriao cijelu sekvencu i objasnio situaciju, na što je Kristijan odvratio: „Odigrajte bord do kraja pa me zovite ako i dalje smatrate da postoji problem.“
Neven je pasirao, a ja sam, našavši se u situaciji gdje ne znam bih li se smijao ili plakao, atakirao damu karo. Cijeli bord se može igrati na dva načina; prvi je da herc as stoji sa prave strane (stol ima xx, izvođač Kxx), ili da je karo 3-3, pa na četvrti izvođačev karo ode jedan herc sa stola. Sandra je, poslije zvanja suca, pomislila da Neven ima barem nešto poena, pa je odabrala prvu liniju. Uzela je damu karo sa asem, odigrala mali pik do asa, pa pik natrag do dame i mog kralja. Keširao sam dečka pik i izašao sa dečkom karo. Potom je Sandra odigrala mali tref do dame, te pokušala herc impas koji nije stajao, te je pala jednom. Prije nego što sam vidio dummy sam smatrao da je zvanje suca nepotrebno. Nakon što se stol složio pomislio sam da moj partner ima nekakvu monokolornu herc bombicu J10 herc, a da je Sandra otvorila sa 14. Nakon što se bord odigrao sam pomislio da sam nešto krivo vidio, ali ne. Moj partner ima 2434 sa ravno 0 poena, ali to ga nije spriječilo da pozove suca. Nek se zna da je tu i prati svaku protivničku akciju! Ali, svaka akcija ima i reakciju, pa je tako Tihana, nakon što je vidila cedulju, pozvala suca te ga pitala sljedeće:
„Čovjek je sa 0 poena zvao suca. Je li na taj način utjecao bilo kako na igru i što bi ti kao sudac presudio“
„Ja sam mogao licitirati da sam znao da je 2 herc zapravo pik!“, žustro se branio Neven.
„A što bi ti licitirao s ovim?“, u čudu ga je pitao Kristijan.
„Pa,poslije kontre na 1nt, u crvenoj protiv zelene, ja imam najnormalnijih 3 herc.“
Nisam plakao, nisam. Tek zapanjen sam stao, u dvorani kobnoj pune smrti krasne...nekako su mi u takvoj tragikomičnoj situaciji prostrujali Matoševi stihovi kroz glavu. Ali što se može, presuda je glasila da rezultat ostaje, budući da Sandra, kao izvođač, ne može uzeti Nevenovo bespotrebno pozivanje suca kao legitimno za uspostaviti liniju igre, niti ga se na temelju toga može osuditi.

Mislio sam da se do kraja turnira više ne može dogoditi ništa što bi me iznenadilo, ali predzadnje kolo je donijelo ogled protiv Nenada Čaklovića i Kirila Marinovskog. Potonji je na prošlom europskom parskom prvenstvu ostavrio zapažen uspjeh, ali kad je vidio našeg junaka, faca mu se naglo smrkla a čelo oznojilo. Zašto je tomu tako saznao sam poslije prvog borda. Samo moj partner i ja licitiramo, on otvara, a sekvenca glasi: 2nt- 3 tref – 3 herc – 4 herc – all pass. Nenad atakira, a poslije ataka Kiril me pita što je 2nt. U skladu sa dogovorom na početku turnira odgovorio sam da moj partner ima 20-22 balansa, na što sam dobio još jedno pitanje: „Jesi siguran?“
„Tako smo se dogovorili, u skladu s tim sam licitirao, a nisam siguran da to ima. Zašto pitaš?“ , znatiželjno priupitah.
„Prošli put kad je to licitirao imao je 5251.“
„Nemoj tako, imao je dubl kralja i singl asa“, stao je Nenad u obranu mog partnera, koji je Kirilove riječi sa gnjušanjem odbacio, rekavši: „Ja?! Pa nikad!“

Igravši bord, naš junak se našao pred sljedećom situacijom. Na stolu u piku ima Q109x, a u ruci Axx. Nametnulo se pitanje kako odigrati zadanu kombinaciju. I dok bi svaki igrač koji je pročitao bilo kakvu bridge literaturu, pod pretpostavkom da ima dovoljno ulaza na stol (a ima), odigrao damu pik, pa sljedecom prilikom desetku, takva linija igre se učinila previše hazarderska za mog partnera. Odigrao je asa, pa mali do dame, pomislili ste? A ne, grdno ste se prevarili, ni to nije učinio. Naš junak se osjetio inspiriranim, pa je u startu odigrao mali pik iz ruke do desetke na stolu koja je, bubnjeve molim..DRŽALA.Nedugo zatim je klejmao +1, a bugarski velemajstor je pitao svog partnera koje pik držanje ima.
„KJx“, nemoćno je odgovorio popularni Č.
Ako je Kirilovo lice prije borda izgledalo smrknuto, sad je bilo utučeno.
„Evo vidiš“, pogledao me u očaju „da sam ja igrao taj bord to bi bila čista nula.“
„To nas je dvoje“, odgovorio sam mu, sretan što sam taj put imao partnera koji je odbacio 75 posto šanse i prigrlio skromnih 25, te sa njima uradio ono što je trebalo.

Nakon još jednog odigranog kola, stigla je i službena potvrda: mi smo tu večer najbolje bacali karte, skupa sa licitima. Hvala ti, Nevene, na nezaboravnom iskustvu! Do sljedećeg puta, maestro, kad god to bilo!