Igranje sistema koji su kućna izrada pojedinih parova zna biti iznimno zanimljivo, isto tako zna biti poprilično nezgodno za protivnike, jer samo par koji ga igra pozna ga kao cjelinu. Poput igranja umjetnih sistema, takvi sistemi ipak nude prednost u odnosu na prirodne sisteme jer se mogu preciznije izlicitirati neke nezgodnije ruke, pogotovo slem ruke ili manše koje ne traže puno poena. Nezgodna strana svih umjetnih sistema je ta što ga treba pamtiti, jer ako se nešto zaboravi, nesporazum s partnerom je gotovo siguran, a rezultatska katastrofa gotovo 90% sigurna. Jedan mi je NovoZelandski igrač jednom rekao da najbolji sistem na svijetu može na parskom turniru donijeti maksimalno 2%, opet se rezultat ostvaruje igrom. I ako na turniru napravite samo jedan nesporazum to vam odnese otprilike 2%. Zato danas 90% parova na parskim turnirima igra prirodan sistem, drugi razlog je da gotovo svaki drugi bord ne igraju protiv sale.

Evo jednog borda gdje sam igrao protiv dubrovačkih licitacijskih čarobnjaka, partner mi je bio Ivica Obad. Igralo se jedne prekrasne ljetne noći u Mlinima, na najljepšem mjestu za igranje bridža kod nas, pod odrinom kod hotela Mlini. Ja sam bio South.

Partner otvara 1 tref, što nam u sistemu znači +16 poena uz bilo koju distribuciju, igrali smo klasični Precision. Desni protivnik odlučuje ometati naš jaki otvor i licitira 2 tref, ja brzo pasiram, lijevi protivnik sad alertira, počne objašnjavati bez pitanja da je to upit za stopera i da mogu vratiti svoj pass. Ja zahtjevam da ne objašnjava ništa i da moj pass ostaje. Lijevi protivnik nakon razmišljanja licitira 2NT pokazujući tref stopera. Partner brzo kontrira, a lijevi protivnik pobjegne u 3 tref, ja opet pasiram, a sad se dogodi deja vu, lijevi protivnik alertira i opet počne objašnjavati da je to upit za dobrog tref stopera i da vratim pass ako hoću, ja opet zahtjevam da ne objašnjava ništa i da moj pass ostaje. Lijevi protivnik nakon razmišljanja licitira 3NT. Partner kontrira i nakon kraćeg razmišljanja desni protivnik passira i 3NT u kontri postane konačni kontrakt.

Partner atakira K, pa A pik, na što padnu Q i J od protivnika i nastavi treći pik za moju 9, sa stola je odbačen herc, a iz ruke karo. Ja okrenem u herc za partnerovog J, partner vrati preostali pik, kojeg uzmem s 10, stol odbaci tref, a iz ruke se odbaci još jedan karo. Odigram zadnji pik, partner odbaci tref, ruka i stol odbace tref. Nastavim herc za partnerovu Q, partner odigra A herc, stol odbaci tref, mi ostali pratimo herc. Na preostali herc od partnera, stol i ja odbacimo tref, a ruka odbaci karo, tako smo došli u sljedeću situaciju :

Partner sad nakon malog razmišljanja odigra mali karo, na kojeg sa stola ide mali karo za moju Q, karo povrat i izvođač ne uzme niti jedan štih u 3NT kontraktu u kontri. To ipak, nažalost, nije bio slučaj, izvođač je stavio K karo i pao samo 8 puta, što je bilo +2300 za nas na Butler turniru.

Ovakve licitacijske nesporazume je gotovo nemoguće nadoknaditi na jednom parskom turniru. Bez obzira što su neki umjetni sistemi mnogo precizniji za licitiranje, igrači ih izbjegavaju jer su mogući nesporazumi, rijetko poput ovog slučaja, ali i ako s partnerom ne igrate neko vrijeme obično se znaju događati nesporazumi. Igranje umjetnih sistema traži stalni rad na sistemi i dobro sporazumijevanje s partnerom.