Pula, jesen 1999. godine. Moja prva jesenska Pula. Timski turnir, na kojem smo uspjeli izbjeći zadnje mjesto. Prvi dan, drugi meč. U otvorenoj sali Staničić i ja, a u zatvorenoj sali Cvjetović-Obad. Igra se bord broj 6, vjerojatno smo sve bordove prije ovog izgubili. Slijedi stvarno neobičan bord, ja sam East i otvaram licitaciju.

Otvorio sam 1ª i iza mene South licitira 2§. Protivnici su nam inače povremeni slovenski reprezentativci. Moj partner licitira 5§!! 5§ nakon 2§ od protivnika, North je brzo pasirao i sad se treba snaći, znam da mi partner ne zna što radi, ali sad treba pogoditi što je htio. Jeli moguće da je South blefirao s trefom, ma teško. Moram nešto licitirati, a što 5ª djeluje lagano, ali mene interesira što je moj partner htio s tako čudnim 5§ licitom i ja sam licitirao 6§ čisto da vidim što hoće. Partner je brzo vratio u 6ª i sad mi je bilo jasno da je jak i da ima dobru pik podršku. No nisam htio pasirati nego samo licitirao 7ª jer mora biti nešto ekstra dobro kod partnera kad se odlučio na takve sulude licite. Došla je ataka J pik i 13 štihova je lagano napravljeno. 

Na drugom stolu West je nakon iste sekvence licitirao normalno 4§, na što je West (naš tadašnji mladi reprezentativac) licitirao za mene totalno nejasnih 4ª što je ostao završni kontrakt. Na ovom bordu smo zaradili 17 IMP-ova te smo dobili meč preračunato u VP-ove s 7:5 usprkos tome što smo dobili samo jedan bord.